Sjeveroistok Međimurja, Murščak, močvarno je područje uz Muru. Do ušća u Dravu ima još samo 40 kilometara…
Do prije ravno stotinu godina naša najveća međimurska šuma Murščak, gusta i raskošna višestoljetna šuma nizinskog hrasta lužnjaka i običnog graba, koja se protezala od Dekanovca i Domašinca do Goričana, još je bila u rukama grofa Feštetića i njegovih lugara. Prostirala se na ukupno 2000 hektara površine, sve do današnjeg sela Domašinca. Početkom 19. stoljeća, najviše hrastovine iz Murščaka odlazilo je kao dužica za bačve u Francusku i Njemačku, a kasnije i za izradu pragova za željezničke pruge, brodove i razne druge potrebe tadašnje Europe. U 17. stoljeću, grofovi Zrinski imali su osam jutara ribnjaka u jezeru pokraj Vrbulje. Danas je to staro korito Mure-Hrkelica obraslo močvarnom vegetacijom.
Put do mađarskih vinograda
Na području Murščaka izgrađen je veliki broj tzv. leševa, puteva ili prosjeka kroz šumu, s lovačkim čekama za promatranje divljači i mogućih lovokradica. Najstariji među njima je Glavni leš koji je vodio od Domašinca do brodskog prijelaza na Muri kod Stare straže i dalje do Mađarskog sela Murasemenye. Napravljen je još u turska vremena u 17. st. kada su, nakon povlačenja Turaka iz Mađarske, Međimurci masovno kupovali vinograde u mađarskim bregima. Ovim lešom su mještani Domašinca i drugih sela Međimurja stoljećima prolazili zaprežnim kolima do svojih vinograda u Mađarskoj.
Prijelaz Stara straža funkcionirao je do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine kada ga je zatvorila Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Starojugoslavenska vojska je na mjestu nekadašnje drvene stražare izgradila zidanu karaulu za potrebe vojske, također pod nazivom Stara straža. Tu je karaulu 1941. srušila mađarska vojska da bi je 1945. g. ponovno izgradila vojska nove Jugoslavije, i opet pod nazivom Stara straža.
Status zaštićenog krajolika
Najveći leš pak je Veliki leš koji vodi i danas iz Domašinca prema Letinskom mostu. Izgradnja leši imala je višestruku namjenu: osvajanje prostora šumskog područja, bolju prozračnost u svrhu uzgajanja kvalitetnijih šuma, lakšu eksploataciju drveta, bolju kontrolu nad kradljivcima drva, divljači i drugo. Leši su geodetski snimljeni i međusobno paralelni i okomiti. Takva mreža putova za svakog pojedinca pojednostavljuje inače veliko i kompleksno područje Murščaka.
Danas je šuma Murščak svedena na jedva desetinu nekadašnje površine, najviše u inundaciji Mure.
Porast važnosti očuvanja šuma i prirodnih krajolika potkraj dvadesetoga stoljeća, rezultirao je time da je Murščak 2001. dobio status zaštićenoga krajolika.
Šest ravnih kilometara
Kroz Murščak uz nasip prolazi i međunarodna biciklistička ruta uz rijeku Muru R1, koju godišnje prevoze mnogi cikloturisti. Stoga je Murščak danas među biciklistima osobito pogodan i za gravel vožnje. Najduži makadamski leš, „Veliki leš “je ustvari duga ravna makadamska linija dugačka preko 6 kilometara i najduža je makadamska ravna neprekinuta crta u jednom komadu. Kao stvorena za „gravel kronometar“. UCI komesari, čitate li ovo?
Na kraju „kronometra“ i Murščaka očekuje nas granični prijelaz Goričan koji svojom infrastrukturom pruža široke mogućnosti za nadoknadu izgubljene energije. Svejedno da li je to s nogu u Fresh corneru ili na terasi restorana. (Neno)
